1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? 2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! 3Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. 4Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. 5Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, 6sjekirom i maljem vrata mu razbijali. 7Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. 8Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!" 9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ... 10Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? 11Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? 12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! 13Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi. 14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. 15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. 16Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; 17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. 18Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. 19Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! 20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. 21Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! 22Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. 23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!