1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
2Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
5Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
6Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
7Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
8Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
9Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
10Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
13A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
16Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
18kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
19Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
20Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
21da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
23kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
24Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
25Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
27Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]