1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 2Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 3Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; 4reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom", 5da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. 6Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, 7vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: 8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući 9u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; 10i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 11Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; 12bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 13i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: 14"Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; 15zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. 16Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; 17svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 18Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. 19Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; 20uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu." 21Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. 22I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka 23dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. 24Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. 25Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. 26Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. 27U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.