1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: 2svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. 3Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno; 4srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno; 5pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom. 6Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. 7U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. 8U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. 9Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu. 10Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati. 11Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! 12Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; 13zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog. 14Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima, 15dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'. 16U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku. 17Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. 18Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima. 19A šuma će biti oborena, grad će biti snižen. 20Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu!