1 Tada unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom. 2Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom. 3Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. 4Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. 6Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina. 7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom: 8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješćujte među narodima djela njegova! 9Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa! 10Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 11Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 12Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih. 13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. 14On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 15Sjećajte se uvijek njegova Saveza, Riječi koju objavi tisući naraštaja; 16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. 17Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez. 18Govoreći 'Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu, 19kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.' 20Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu. 21Ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 22'Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima!' 23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo! 24Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova. 25Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. 26Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. 27Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu. 28Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! 29Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! 30Strepi pred njim, zemljo sva! Učvrstio je svemir da se ne poljulja. 31Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja; neka se govori među poganima: 'Jahve kraljuje!' 32Neka huči more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! 33Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji. 34Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova. 35I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. 36Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'" 37I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; 38i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; 39a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu 40da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; 41s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vječna njegova ljubav"; 42i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari. 43Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor.