1 Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. 2Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. 3Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje, 4i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. 5Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine. 6Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. 7Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! 8Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli. 9Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. 10Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. 11Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. 12Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima? 13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome. 14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti. 15Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu; 16jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći. 17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće, 18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. 19Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima, 20jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se. 21Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. 22Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova. 23I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. 24Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; 25a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće. 26U usta ljubi tko odgovara pošteno. 27Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj. 28Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim? 29Ne reci: "Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!" 30Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka, 31i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena. 32Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: 33"Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, 34i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!"